četvrtak, 7. lipnja 2007.

Last minute Zakynthos

27.05 sam napunila 32 godine. Nisam pravila feshtu, vec sam se pakirala i odvela Phoebe kod staraca na cuvanje. Od njih sam dobila novce na poklon i kartu:



Divan tekst.... :D No, najveci poklon mi je bio shto su pristali cuvati beshtiju. Hvala im. :)
Kuci smo spakovali ostatak stvari, odspavali 2 i pol sata, spremili se, iskljucili sve i sjeli u taksi u tocno u 3.45. Uzas jedan na Schiphol-u....Nigdje nikoga, a za nashe letove postavili poseban cik-cak ulaz. Ko vratar iz Shrek-a idemo lijevo-desno nekih 15 puta kroz dvoranu koja se predje u deset koraka. :D I onda imash 9 ulaza na sam Schiphol. Na kraju nas sve puste na isti shalter za chekiranje i odlaganje torbi. Totalna pometnja....Pokushali smo objasniti kako mi josh nismo pokupili karte, no to je dozivio tek jedan stjuard koji mi je pomogao oko elektronskog cekiranja. Pokupili smo karte i stali u red, zadnji. A bili prvi. I na kraju nam ostal0 josh sat i pol do leta.



U avionu sjedishta mala, prodaju listice lutrije skup s kavom i cajem, stjuardese se svadjaju i okrecu ocima, moji problemi s mokracnim mjehurom, puno turbulencije i slijetanje ravno jednom lakshem sudaru dva auta.





I sletili na Zakynthos. Grcko ostrvo. Vrijeme nije bilo bash najbolje. Sve je zigledalo otuzno, sprzeno, mrshavi konji su pasli sprzenu travu, a sve i jedna kuca je bila na pola srushena ili na pola uradjena, a iz ploca su vilire oogromne, duge zeljezne shipke. Bg je rekao kako je Bosna izgledala bolje nakon rata. Na kraju smo doshli u gradic:





Ulica ide direktno na plazu:





Bus je djelimicno ushao u more. :D Izbacili dvije izgubljene bakice. Na kraju se shofer smilovao, shcepao njihove teshke kofere i odveo ih u hotel. Zamakli su iza mora (doslovno), a mi u busu na leru, pod rucnom, u pijesku, valovi zapljuskuju tockove. I tako 20 min. Zakljucili smo da je ovo najgori pocetak godishnjeg odmora ikad i 8 dana je u tom trenutku zvucalo tako dugo......


Shofer se vratio malo vlaznih cipela i nastavio voznju. Poceli smo prolaziti kroz malo ljepshe predjele, svuda oko nas narancinog i limunovog drveca.





Dolazimo pred neki hotel. Kad su klinci iza nas skuzili da je to njihov hotel poceli su uzvikivati "Yeah" i "Yes!!!". :D Da se razumijemo - zgrada nishta posebno, ali nakon onih predjela djeca odahnula....... I stigli smo i pred nash hotel u Agios Sostis : "Lithakia Beach".




Bolje fotke od ove nemam, jer nas je Nizozemka na shalteru odmah obavijestila kako oni nashu rezervaciju sobe nisu primili i kako mozemo u restoranu neshto popiti na racun kuce. Prvo sam pocela pizditi na zenu, ali sam se predomislila i u restoranu narucila grcki brendy, Methaxa. Malo kasnije je doshla Nizozemka, Lidia i obavijestila nas kako smo dobili dvosoban apartman, ali ne moramo nishta extra platiti. Ok. Uveli su nas u vrt s druge strane:

Apartman:
Vrlo oskudno namjeshteno, mracno i vlazno, kuhinja u kojoj se ne moze kuhati, a toplu vodu pushtaju 3x dnevno po 2 sata. wc papir se nakon korishtenja baca u smece. Na brzinu sam raspakirala stvari. Mislila sam malo i oko ubiti, ali od uzbudjenja mi nije uspjelo. Poslijepodne smo imali sastanak s zenskom koja nam je rekla malo vishe o otoku. Pricala je o milion nekih ekskurzija brodovima, te safari -trip s dzipovima. Sve smo lijepo preslushali. Bila je gotova za par minuta, jer ostrvo ima neshto jace od 400km2....
Odlucili smo pregledati cijeli otok. Predvece je sramezljivo izmililo sunce, svakih par minuta kroz oblake. Pregledali smo cijeli Agios Sostis. Shvatili da ce shetnje plazom biti super, pjeshcane su. Otishli si kupiti rucnike i japanke za plazu, te sapun i tako neke potrepshtine....Vecerali u restoranu do hotela svjezu ribu i shkampe s zara. Njam....Terasa je s druge strane ulice, na samoj plazi. Grcka salata je bila fantasticna - paradajz je tako dobar da smo kasnije uz sve trazili tu salatu.
To vece smo culi kako se upravo u nashoj uvali ljeti okupljaju oogromne kornjace Carreta carreta i tu lijezu svoja jaja. U biti je najbolje ovdje doci krajem osmog mjeseca kada se male kornjace lijegu iz jaja i preko plaza mile ka moru. Dogovorili smo se da cemo iduci dan ici brodom s staklenim dnom gledati kornjace.
Nemam vishe vremena, nastavak slijedi. :)
Pozdrav,
mishmisho

Broj komentara: 10:

bodulka kaže...

Sve mi je jasno Mišu... i turbolencije i smrdane rezervacije i otok bez atrakcija, ali zašto iskorišteni toaletni papir mora završavati u smeću? To ti meni objasni!

ljelja kaže...

Uh i meni se popravilo raspoloženje prema kraju posta:)))

mish misho kaže...

@bodulka: u nekim zemljama su odvodne cijevi preuske, pa ih wc papir lako zashtopa. Prije nekoliko godina smo bili u Portugalu, u pokrajini Alenteja. I tamo prakticiraju isti hobi. :D Cula sam da to rade i u nekim dijelovima Makedonije. Ovaj put sam se brzo navikla, u Portugalu sam bila u shoku 5 dana.

sepia kaže...

sva sreća da je paradajz bio dobar :)))

Goce kaže...

I mene je zabezeknulo to s wc papirom!

dino kaže...

Sestro po ljutnji na blog.hr tko bi odbio tvojoj molbi, komentiram te, komentiram te !!! Inače starija si od mene skoro čitavu godinu gospođo Mishona!

incoknito kaže...

pa dobro hoce li neko mishu cestitati rodjendan? SRETAN RODJENDAN!!!

Bodulka kaže...

Joop ima pravo, zaboravih ti rođendan čestitati. ali ušokirao me taj toaletni papir.
Evo opet ja o tome i skoro da ponovno odem bez čestitki. Sretan ti rođendan!

Bugenvilija kaže...

Ajme prekrasnog ludila (zaboravimo li put i dolazak do hotela), ma glavno da je dobro počelo...idem sad na nastavke, čisto mi je drago da imam sve pred sobom, a ne da moram čekati da se smiluješ i napišeš nastavak :)))))

Bugenvilija kaže...

Aha, zaboravih još nešto napomenuti...onaj papir za wc koji se baca u smeće. To je tako normalna stvar na otocima gdje je voda sveta stvar. To si zapadnjaci u svojoj bahatosti nikako ne mogu predočiti što to znači provesti život pazeći na vodu. Kod moje bake u Dalmaciji je to bila najnormalnija stvar. Kud su cijevi uske, tud za oplahnuti školjku vodom treba duploviše vode da se ispere i papir nego sami sekret. Eh, baš se raspričah bez veze... :)))