srijeda, 13. lipnja 2007.

Last minute Zakynthos 4,5,6 i 7 ;-)

Naredna dva dana bi BG ustao poput vampira i pravio snimke izlaska sunca...



A zatim bi doshao u sobu probuditi mene i nakon jutarnje kave bi sjeli u auto i razgledali otok. preko 500 fotki imam.....


Svako trece auto je ovakvo i u voznom stanju je.

10% nagiba. :D
Divna plaza na kojoj nismo izdrzali niti 10 minuta. Smrdi ko u paklu, na amonijak i odvod.
Smedja mrshava baba uvjerava debele bijele babe da ova voda skida celulit. Englezi.....


Bijelo mi je najdraza boja. :D



Odvikla sam se ovakvih prizora u Nizozemskoj...

Plaza koju preporucuje Cosmo ovo ljeto.


Nocni detalj iz nashe bashte. :D
U subotu smo bili crknuti.....Dan smo proveli kraj bazena, BG citajuci, a ja pletuci. Chesi do nas popizdili: "gle ju, shtrika...Mogla je i grah skuhati, bem ti...". Na shto sam skocila u bazen i sviju ih ohladila jednim pljuskom hladne, bazenske vode. I nastavila plesti. :D Navecer smo vecerali u restoranu "Med version", u Laganas. Ovo je reklama, zasluzili su. Vrhunska usluga, nishta skuplji od ostalih, a kuhinja fantasticna. Rade sami Bugari, a gazdarica (naravnooo...Engleskinja).
Zadnji dan smo iznajmili ladju i otishli na Marathonisi i uzivali plivajuci
Let je bio puno ugodniji pri povratku, a saznala sam od pilota da Albanija granici s Bosnom. Ajde, Covjek se uci dok je ziv. :D Preshla sam i preko rodnog mi grada, ali je bilo oblacno. :(((( Ovaj snimak - to je vjerojatno na granici Albanija - Bosna. :D :D :D
Eto, to bi bilo to. :) Toplo preporucam ljudima koji se dobrano zele odmoriti od ostatka svijeta (zaljubljenima npr.).
Ljudi su ljubazni, ostrvo sharoliko, priroda predivna....No za one avanturistickog duha i od akcije predlozila bi boravak od 3 dana.
Uf....rijeshila sam se ovoga. :D

Last minute Zakynthos 3

Bash sam sad sama sebi dosadna...Rasteglo se ovo, ali sad mi je glupo ne zavrshiti....
Elem:
Iduce jutro ustanemo i zakljucimo kako se ostrvo ne da drugacije vidjeti nego autom. Odmah do nasheg hotela se nalazila (Nizozemska) filijala Smart koja je iznajmljivala sva prijevozna sredstva: od bicikla (8€ op danu), preko motorica( 16 - 18 € po danu), pa do vecih motora( 20 € po danu) i auta (od 44 € po danu). Iako su nam savjetovali da iznajmimo auto u Laganos (navodno su ti najbolji. Ah da mi je znati kolika je provizija za besplatnu reklamu) cinilo nam se totalna glupost hodati 2 - 3 km, kad mi je ovo pred nosom. I josh su imali Polo u ponudi: 3 dana za cijenu 2 dana. I tako smo dobili autic koji je preshao tek 345 km, nov, s airco, te pola rezervoara goriva:

U Zakynthosu smo (kao i u svakom primorskom gradu) jedva nashli parking. Odmah smo vidjeli i luku za duge shetnje rivom koja je vodila do glavnog trga. Tu nas zaustavi tip i ponudi nam da doruckujemo na terasi njegovog restorana. Mi, navikli na dobru klopu do tad, prihvatimo odmah jedan stol. Vec je bilo oko 12, pa sam htjela pojesti neshto malo jace da mogu izdrzati shoping i narucim musaku. Blagi Boze....Doshla mi musaka, pluta u ulju, a rastopljeni sir odozgo pukao po pola. Dva zalogaja sam progurala kroz grlo, ali promrznuta tikvica puna vode nije ishla dalje. Bah....Popila sam kulturno svoju kavu dok je BG jeo slasno svoj engleski dorucak. Gazda me je s ulice zabrinuto gledao, a konobarica nije htjela uzeti novac. Tako da sam praznog zeluca, ali ne gladna, krenula u lov na kupatji kostim. Bilo je tu svega....Bulevar (jedina rijec koja opisuje ono shto sam vidjela) je bio pun izloga, shtandova, radnji s jeftinom i preskupom robom....Sve jeftine stvari poput naocala, kapa, marama imaju na sebi xl loga puno skupljih markica: Gucci, Prada, Calvin Klein, Playboy itd...To mi se nije svidjelo. Ono shto mi se svidjelo jest da imaju na milione razlicitih suvenira i sve s temom kornjaca. Jedan od najsladjih su mali sapuni na bazi maslinovog ulja upakirani u jednostavan papir i s lutkicom male kornjace zalijepljenom odozgo. Kupila sam ih hrpu, ali vec sam ih sve podijelila...Nashla sam i kostim nakon par sati. Bijeli. Predivan kroj. Za nevjerojatnih 17.95€. Od mene je sretniji bio samo BG. :D Kupila sam za ostatak love papuce u apoteci, jer mi je dopizdilo hodati u patikama. Naravno: ja sam htjela pregledati bash SVE radnje, ali BG je lagano bio iziritiran, pa smo se odlucili negdje sjesti i popiti neshto...Na vrhu brda smo vidjeli par terasa, vidikovci, pa smo mislili kako se penjuci kroz ulice grada mozda docepamo jedne od tih kafana. Ulice su interesantne, nikad ne znash jel prolazish kroz necije dvorishte ili ne. Cesto su obronci preliveni betonom, pa okreceni u bijelo. Lijepo izgleda u kombinaciji crvenim cvijecem eukaliptusa i josh nekih vrsta kojima ne znam ime...

Doshli smo i do najvishljeg reda kuca, ali prolaza do vidikovca nije bilo. Bilo smo okruzeni drvecem limuna, koshnicama, pcele su zujale i privlacio ih je miris nasheg znoja, ali vrijedilo je ipak....

Pri povratko smo ugledali jednu ogradu koja je obecavala jedan lijep pogled. Malim putitjem smo krenuli tamo i na pola puta izlete dva mala, krezava, cupava psa. Lajali su ko da im zivot ovisi od toga. Polako smo krenuli unatrashke ni trena ih ne ispushtajuci iz vida. Na samom pocetku putitja odjednom je pocelo zveketanje zeljeznog lanca, tako prepoznatljiv zvuk. A onda josh prepoznatljiviji: rezanje prilicno dubokog glasa. Sve se odigralo u djelicu sekunde: na BG skace ooogroman pas, Bogi ga odvali (mojom) torbom (koju je nosio jer sam ja fotografisala okolo), pas leti kroz zrak i tresne na zemlju, a BG odskace u stranu. Jeba te, uletili smo nekom u dvorishte, a da nismo niti skuzili....SRECOM, ni BG ni psu nishta. Nas dvoje blijedi, trio pasa i dalje mahnito kevtje, nigdje zive dushe.....Strcali smo prema centru grada. :D Uhvatio nas neki ludjacki smijeh. Cim smo sishli na rivu uletili smo u neki kafic gdje su zidovi bili oslikani surferima. Dok smo pili svoje pice skuzili smo da tu starija gospoda dolazi na mlade dame iz istocne Jurop. Pogadjali su se za cijenu. Pocele su dame s 25€ po satu, a zakljucilo se negdje za po 75€ po danu po dami. Gospoda su bili Grci, u odijelima, polutjelavi i s shishkama povucenim s vrata. Znojili su se gadno i prenapadno su se smijali. Obje dame su izgledale ko mladje kopije Madonne s ovom novom paz frizurom. Pricale su malo Grcki, malo Englesi. Pili su svi ouzo s soda-vodom. Ne mogu zamisliti kakvog je to okusa, ja jedva popijem ouzo prije jela u Grckim restoranima i to cisto reda radi uzmem jedan gutljaj, a ostalo slisti BG. Uglavnom: cim je drushtvo otishlo doshle su dvije nove kopije Madonne i sjele za isti sok, a konobar im je bez pitanja donio isti ouzo buckirish.

Otishli smo do auta i presvukli se. Nove papuce su bile SUPER udobne i da mogu - spavala bih u njima....Krenuli samo dalje i odjednom se pojavila reklama za vidikovac. Krenuli smo prema gore.Nakon vrtoglavog penjanja po kozjim vijugavim stazama (autom, ne pjeshke) doshli smo do nekog parkinga:

Na ulazu lijepo stoji da ne mozesh na vidikovac bez minimalno dvije konzupcije. Ok, udjemo, iritantno ljubazan konobar primi nashu narudzbu i posti nas na terasu. Napravim tri fotke, popijemo po kavu i ja uzmem josh sok (koji nisam mogla popiti) i trazimo racun. Napravim josh jednu fotku:

I konobar donese papiric:

Deshava se. Fazon je u tome shto smo kasnije saznali da smo sjedili na pogreshnom vidikovcu, ima josh jedan, tik do ovog, a pripada predivnom dvorcu. :D

Odlucimo se ici na najjuzniji dio ostrva, pun plaza i navodno dobar za surfanje. Od plaza smo vidjeli Porto zoro, Plaka beach, ali najljepsha nam je Gerakas beach:

Takodjer zabranjeno ici dalje od 6 metara od vode, kornjace, jaja i to i oto...Tu smo ostali na kupanju. Valovi su taj dan bili oko metar visoki. Bacali smo se na njih poput male djece, pushtajuci da nas izbace na pijesak. Fala bogu, pa sam imala prestari Esprit kostim na sebi, jer se u postavu zavukao silni pijesak, pa ga lijepo mogu baciti...Vjetar je bio toliko jak da smo bili suhi za nekih 15 minuta. Obvladao nas slatki umor, a i kasno je vec bilo, nismo htjeli po Zakynthoshkim putevima voziti nocu, pa smo polako krenuli ka autu. I opet sretnemo Roterdamce s jucerashnje ekskurzije. Zamijenismo tipove i svako svojim putem opet.
Pred hotelom se opet cvare iste face. :D
Doshli u sobu mrtvi-umorni. Nije nam se dalo ici negdje na veceru, pa smo uzeli hrpu cipsa, maslina, uzeli domaceg vina, nekakve meze i dva shpila karata i do 2 ujutro igrali Remi. :D Tu prvu noc sam natukla BG s 1000 razlike. :D Nije me uspio stici do kraja godishnjeg odmora. Rasturila sam ga. :)

nedjelja, 10. lipnja 2007.

Last minute Zakynthos 2

Hvala svima na cestitkama. :) Ma, sad su poceli rodjendani koji se ignoriraju, pa mi i ne pada tako teshko. Staviti rodjendanski podatak na pocetak posta je bio moj pokushaj takticki i diplomatski zaobici preveliku pompu. :D

Nastavak Zakynthos:
Drugi dan smo vrlo rano ustali (za moje pojmove), no to bash nije bilo ni tako rano po Grckom vremenu, gdje je po njihovom vremenu jedan sat vishe...Vrijeme se popravilo, a i more se smirilo i povuklo, pa je i vidljivost bila bolja. S terase su se vidjela dva ostrva:
Marathonisi:



i Agios Sostis:
Posto se do ovog drugog moglo doci plazom, a zatim preko malog, drvenog mostica - odlucili smo prvo ici tamo. Bijeli ko sirevi i natrackani mlijekom s faktorom 350 krenuli smo u shetnju. S druge strane ostrva, nevidljivo "kontinentalcima" nalazila se divna plaza i bar na njoj. No, bila je zatvorena taj dan.
S te plaze se vidio i Marathonisi i josh vishe je licio na kornjacu....
Otvorena je bila terasa s druge strane, pa smo tu popili pice. Slicno Buzama u Dubrovniku, samo shto ima borova i fine hladovine. :)
S terase se dobro vidio gradic Laganas koji nas je dan prije ostavio u blazem ocaju, tako da nismo niti planirati za neko vrijeme opet ici tamo.
Pri povratku smo uspjeli "naletiti" na neku Nizozemku ciji muz, Grk, ima brodove s staklenim dnom i imali su za taj dan josh jedan izlet. U razgovoru s nama skinu naocale, a jedno oko joj ljubicasto, svjeze nabijeno. Trebali smo sacekati 45 minuta. Naletitli smo i na neke R'damce koji su nam se bash svijdeli, pa smo se skupa vratili na onu "Buza" terasu i josh se isjedjavali neko vrijeme gledajuci auta kako prolaze plazom Laganosa.
Brod je stigao na vrijeme, upakirao nas i krenuo po toj istoj ruti kruziti i traziti kornjace. Caretta caretta tu jedu i svakih 5 - 6 minuta izrone na povrshinu uzeti dah. Kroz stakleno dno se kurca nije vidjelo zbog nevremena dan prije, pijesak se digao. Pola sata smo kruzili po plicaku dok su nas plutajuci ljudi na dushecima cudno gledali. Nishta nismo vidjeli, a da smo uzeli dusheke i sami ishli traziti prije bi neshto vidjeli. Voda je tu neshto iznad koljena. :D Kasnije smo shvatili kako je to trazenje kornjaca porez na glupost svjezim turistima. :P
Krenuli smo ka neshto dubljim plitjacima i odjednom su se neka tri velika broda skupila na jedno mjesto. Nash kapetan je pozurio tamo, skoro poispadasmo u zaokretu.....
Neshto bijelo se naziralo kroz vodu, ali.....Moglo je to bijelo isto tako nositi i bocu na ledjima - ne bi bilo nikakve razlike. :D No, na kraju je to bijelo pocelo plivati. Isuse, zagarishe brodovi za njom/njim, potjera u pravom smislu te rijeci......Jadna kornjaca je zapicila shto je brze mogla, pokushavala izbjeci taj fatalni trenutak na koji smo svi mi s kamerama i foticima cekali napraviti taj jedan snimak s kojim cemo kasnije daviti svoje rodjake potkrijepljujuci svoju pricu o ostrvu koje do jucer nismo znali da postoji....I otishla je u dubine.....Svi su klonuli, iskljucili svoje bijesne aparate i tri velika broda su otishla. Ostali smo samo mi, jer smo morali josh do ostrva Marathonisi. U tom trenu se iz vode promoli ogromna glava, otvori usta, a zatim ooogromni oklop i na kraju guza, rep i dva zadnja peraja. u vertikalnom polozaju je i taj dio tijela polako nestajao pod vodom, dok su peraja i repic gracioznoschtju balerine malo zatitrale. Niti jedna fotka nije napravljena. Svi razocarani, dozivjeli su neshto, a nema dokaza....Bash je sve nekako bilo zalosno. Mi, turisti, poput divljaka, lokalcima u ocima sjaji , a one, kornjace, hoce samo malo mira....Sebi sam obecala da vishe necemo na ekskurzije brodom ovdje.
Krenuli smo ka ostrvu. Poceo je s "ledja"ostrva. Ovo mi je popravilo raspolozenje.
Takvu boju vode sam samo na Plitvicama vidjela. Na slikama je sve ispalo puno loshije nego u stvarnosti. Ulazili smo i u ove pecine:
A onda je doshla na red i plaza.


Tek tada su nam rekli kako je u stvari cijela uvala ostrva Zakynthos (ukljucujuci i dio gdje mi odsijedamo) nacionalni park. Na ovoj plazi se smije kupati, ali samo za dana (kornjace lijegu jaja nocu) i ne smije se ici dalje od 6 metara od mora. Inace se mogu oshtetiti jaja kornjaca. Neshto dalje se nalazila kucica u kojoj je jedan tip nadgledao sve.
Okupali smo se, proshetali ostatkom plaze i vratili se natrag. Ispred hotela su nas docekali drugi gosti poredani po lezaljkama oko bazena. Crni i preplanuli, ti se ljudi nisu makli s bazena cijeli dan. Promashili smo dva sata tople vode, no tople vode je i dalje bilo. Hm...Ima li to neke veze s dobrim bakshishom sinoc? :D
Navecer mi je bash falio zalazak sunca u more, ali od toga nishta. Nalazili smo se na pogreshnoj strani ostrva. :D
Ubrzo smo shvatili kako i mjesec ima svojih prednosti. :))

Naredni dan sam htjela do glavnog grada na ostrvu, Zakynthos. Htjela sam si kupiti kupaci kostim. U Nizozemskoj vec godinama ne mogu naci dobar gornji dio, a da donji dio nije velicine omanjeg shatora. Da se razumijeno, nosim ja broj 42, imam pozadinskog materijala u izobilju, ali ne sramim se iste, pa da ju pakiram do pola ledja.

četvrtak, 7. lipnja 2007.

Last minute Zakynthos

27.05 sam napunila 32 godine. Nisam pravila feshtu, vec sam se pakirala i odvela Phoebe kod staraca na cuvanje. Od njih sam dobila novce na poklon i kartu:



Divan tekst.... :D No, najveci poklon mi je bio shto su pristali cuvati beshtiju. Hvala im. :)
Kuci smo spakovali ostatak stvari, odspavali 2 i pol sata, spremili se, iskljucili sve i sjeli u taksi u tocno u 3.45. Uzas jedan na Schiphol-u....Nigdje nikoga, a za nashe letove postavili poseban cik-cak ulaz. Ko vratar iz Shrek-a idemo lijevo-desno nekih 15 puta kroz dvoranu koja se predje u deset koraka. :D I onda imash 9 ulaza na sam Schiphol. Na kraju nas sve puste na isti shalter za chekiranje i odlaganje torbi. Totalna pometnja....Pokushali smo objasniti kako mi josh nismo pokupili karte, no to je dozivio tek jedan stjuard koji mi je pomogao oko elektronskog cekiranja. Pokupili smo karte i stali u red, zadnji. A bili prvi. I na kraju nam ostal0 josh sat i pol do leta.



U avionu sjedishta mala, prodaju listice lutrije skup s kavom i cajem, stjuardese se svadjaju i okrecu ocima, moji problemi s mokracnim mjehurom, puno turbulencije i slijetanje ravno jednom lakshem sudaru dva auta.





I sletili na Zakynthos. Grcko ostrvo. Vrijeme nije bilo bash najbolje. Sve je zigledalo otuzno, sprzeno, mrshavi konji su pasli sprzenu travu, a sve i jedna kuca je bila na pola srushena ili na pola uradjena, a iz ploca su vilire oogromne, duge zeljezne shipke. Bg je rekao kako je Bosna izgledala bolje nakon rata. Na kraju smo doshli u gradic:





Ulica ide direktno na plazu:





Bus je djelimicno ushao u more. :D Izbacili dvije izgubljene bakice. Na kraju se shofer smilovao, shcepao njihove teshke kofere i odveo ih u hotel. Zamakli su iza mora (doslovno), a mi u busu na leru, pod rucnom, u pijesku, valovi zapljuskuju tockove. I tako 20 min. Zakljucili smo da je ovo najgori pocetak godishnjeg odmora ikad i 8 dana je u tom trenutku zvucalo tako dugo......


Shofer se vratio malo vlaznih cipela i nastavio voznju. Poceli smo prolaziti kroz malo ljepshe predjele, svuda oko nas narancinog i limunovog drveca.





Dolazimo pred neki hotel. Kad su klinci iza nas skuzili da je to njihov hotel poceli su uzvikivati "Yeah" i "Yes!!!". :D Da se razumijemo - zgrada nishta posebno, ali nakon onih predjela djeca odahnula....... I stigli smo i pred nash hotel u Agios Sostis : "Lithakia Beach".




Bolje fotke od ove nemam, jer nas je Nizozemka na shalteru odmah obavijestila kako oni nashu rezervaciju sobe nisu primili i kako mozemo u restoranu neshto popiti na racun kuce. Prvo sam pocela pizditi na zenu, ali sam se predomislila i u restoranu narucila grcki brendy, Methaxa. Malo kasnije je doshla Nizozemka, Lidia i obavijestila nas kako smo dobili dvosoban apartman, ali ne moramo nishta extra platiti. Ok. Uveli su nas u vrt s druge strane:

Apartman:
Vrlo oskudno namjeshteno, mracno i vlazno, kuhinja u kojoj se ne moze kuhati, a toplu vodu pushtaju 3x dnevno po 2 sata. wc papir se nakon korishtenja baca u smece. Na brzinu sam raspakirala stvari. Mislila sam malo i oko ubiti, ali od uzbudjenja mi nije uspjelo. Poslijepodne smo imali sastanak s zenskom koja nam je rekla malo vishe o otoku. Pricala je o milion nekih ekskurzija brodovima, te safari -trip s dzipovima. Sve smo lijepo preslushali. Bila je gotova za par minuta, jer ostrvo ima neshto jace od 400km2....
Odlucili smo pregledati cijeli otok. Predvece je sramezljivo izmililo sunce, svakih par minuta kroz oblake. Pregledali smo cijeli Agios Sostis. Shvatili da ce shetnje plazom biti super, pjeshcane su. Otishli si kupiti rucnike i japanke za plazu, te sapun i tako neke potrepshtine....Vecerali u restoranu do hotela svjezu ribu i shkampe s zara. Njam....Terasa je s druge strane ulice, na samoj plazi. Grcka salata je bila fantasticna - paradajz je tako dobar da smo kasnije uz sve trazili tu salatu.
To vece smo culi kako se upravo u nashoj uvali ljeti okupljaju oogromne kornjace Carreta carreta i tu lijezu svoja jaja. U biti je najbolje ovdje doci krajem osmog mjeseca kada se male kornjace lijegu iz jaja i preko plaza mile ka moru. Dogovorili smo se da cemo iduci dan ici brodom s staklenim dnom gledati kornjace.
Nemam vishe vremena, nastavak slijedi. :)
Pozdrav,
mishmisho